10329142_571852112933979_8112994917290166508_n (1)

Što je zapravo odlučio UNESCO o Dubrovniku?

Vrlo smo zadovoljni rezultatima 38. zasjedanja Odbora za svjetsku baštinu UNESCO-a koje se od 15. do 25. lipnja održao u Dohi u Kataru. Najprije, zadovoljni smo što je UNESCO krajnje ozbiljno shvatio upozorenja građanskih i strukovnih udruga vezana uz katastrofalan odnos Grada Dubrovnika i Ministarstva kulture RH prema baštini upisanoj na listu UNESCO-a. O tome kolika se nebriga sustavno pokazuje prema Dubrovniku bilo je kazano i u samom uvodu sjednice: „Ovo je prvi put od 1998. da je iz Hrvatske stigao izvještaj o Dubrovniku. Dugi niz godina nikakvo izviješće o Dubrovniku nismo dobili“ (!).

O razini ignoriranja obaveza prema UNESCO-u od strane našeg ministarstva svjedoči i činjenica da Hrvatska nikad nije prijavila UNESCO-u namjeru izgradnje na Srđu, dakle na lokalitetu u neposrednoj blizini zaštićene svjetske baštine, a bila je to dužna napraviti prema članku 172. Operativnih smjernica za primjenu Konvencije o svjetskoj baštini (Operational Guidelines for the Implementation of the World Heritage Convention), te s obzirom na mogući utjecaj na iznimne univerzalne vrijednosti (Outstanding Universal Values) dubrovačke baštine, prema članku 179.

No, i kada su im bili dostavljeni konkretni upiti o slučaju, iz ministarstva na njih nisu odgovarali. Tek kad je UNESCO „zaprijetio“ Listom ugroženih spomenika kulturne baštine, poslan je dio dokumentacije.

O površnosti Ministarstva kulture RH svjedoči i činjenica da čak niti osnovni sažeci materijala nisu bili prevedeni: ‘’Sve informacije dobili smo nedavno, ali Vladin izvještaj sadrži obimne informacije. Većina nije ni prevedena na engleski i francuski. Tražili smo prijevode dokumenata, na žalost do danas ih nismo dobili…“
Radi li se ovdje o nemaru ili neznanju Ministarstva ili pak o namjernom izbjegavanju obveza kako bi se pogodovalo raznoraznim investitorima, neka ostane građanima na prosudbu.
Druga činjenica koju smo čuli u Dohi, i zbog koje smo zadovoljni, jest da je Ministarstvo kulture RH konačno pristalo na punu suradnju s UNESCO-om po pitanju Dubrovnika, što je bilo upravo ono što su nevladine i stručne udruge, koje su se zauzele za pitanje Srđa, neprestano zahtijevale.

Predstavnici nadležnih institucija ovo su, pak, nastojanje da „institucije rade svoj posao“ medijski pokušali prikazati kao „cinkanje“. Podjednako neupućen u UNESCO-ve procedure unutar kojih građanske udruge i zainteresirana javnost igraju ključnu ulogu, pokazao se i sam hrvatski predstavnik pri UNESCO-u, Ivo Goldstein, tražeći da se „provjeri vjerodostojnost autora pisama na temelju kojih je UNESCO sastavio svoje zaključke.“ Sramotan pokušaj hrvatskog diplomata da se difamira niz ne samo građanskih, već i stručnih udruga (Udruženje hrvatskih arhitekata, Društvo arhitekata Dubrovnik, Društvo povjesničara umjetnosti Hrvatske, i dr.), kao i medijski pokušaji zataškavanja oštrog tona UNESCO-a i ICOMOS-a prema hrvatskoj delegaciji, nimalo ne umanjuju veliki uspjeh postignutim zaključkom zasjedanja u Dohi.

Što nam konkretno donosi zaključak iz Dohe?

Prije svega, da se prije bilo kakvih radova na Srđu moraju izraditi tri stručne studije:

1.) Studiju utjecaja izgradnje golf resorta na Srđu na povijesnu baštinu
(Heritage Impact Assessment)

2.) Plan upravljanja povijesnom jezgrom (Management Plan)
3.) Strategiju cruiserskog turizma, kao i njegovu zakonsku regulativu.

Nadalje, do veljače 2015. mora biti predano izvješće o stanju očuvanosti lokaliteta, a do veljače 2016. Izvješće o implementaciji gorenavedenih studija.

Bitno je naglasiti i to da UNESCO i ICOMOS neće prihvatiti paušalno sastavljene studije poput onih koje se za projekt na Srđu sastavljalo do sada. Metodologija i standardi u poimanju baštine u zadnjih su se pola stoljeća razvili u smjeru poimanja baštine kao cjeline arhitekture i prirodnog okoliša koji ga je povijesno oblikovao.

Ne zaboravimo i činjenicu da se na prostoru Srđa nalazi i dio vrlo vrijednog obrambenog tvrđavnog pojasa koji je nakon pada Dubrovačke Republike bio dio jedne nove povijesne definicije u kome su Grad ispod Srđa i Srđ potvrdili kontinuitet nerazdjeljive cjeline.

Sve to bit će predstavljeno i stručnom monitoringu UNESCO-a i ICOMOS-a. Oni će, između ostaloga, utvrditi nalazi li se Srđ “…jako jako daleko od povijesne jezgre Dubrovnika” kako je to izjavio na konferenciji predstavnik RH Ivo Goldstein.

No, pravi razlog zašto se šalje misija za monitoring može se iščitati iz riječi njemačke predstavnice koja je kazala kako UNESCO nema potpune informacije o situaciji u Dubrovniku. Upravo zato što nema dovoljno vjerodostojnih podataka odustalo se od spominjanja stavljanja na Listu ugroženih spomenika kulture, dakle, samo zbog toga, a ne, kako nam se medijski podvaljuje, jer je, navodno, sve u redu. Nažalost, ništa nije u redu.

U narednom periodu KLGB Srđ je Grad u suradnji s Inicijativom Srđ je naš i ostalom zainteresiranom stručnom javnošću sustavno će nastaviti svoj rad na prikupljanju podataka relevantnih za rad misije UNESCO-a i ICOMOS-a.

Vezane vijesti

Komentiranje je onemogućeno za ovaj članak

Copyrıght 2014 SRĐ JE GRAD. SVA PRAVA PRIDRŽANA.